Trovanje pasa je česta pojava sa kojom se susrećemo. U selima i manjim mjestima najčešći uzroci trovanja pasa su zaštitna sredstva protiv korova i štetočina. Do trovanja dolazi i zbog toga što psi mogu da pojedu glodare koji su otrovani. U gradovima, po ulicama i parkovima dolazi do trovanja usljed uzimanja pokvarene hrane, u kojoj su se razvili patogeni organizmi, potencijalno smrtnonosni za pse.
Nažalost, često se dešava da ljudi iz nepoznatih razloga bace otrov, i to na mjestima gdje znaju da će prolaziti kućni ljubimci, kao što su parkovi, u blizini šume i drugim mjestima u prirodi, koje čovjek rado posjećuje i koristi za šetnju sa porodicom i ljubimcima. U nastavku teksta dajemo vam korisne informacije kako da izbjegnete da se vaš ljubimac slučajno otruje, ili ako se to i dogodi, kako da postupite.
Prilikom šetnje, ukoliko je moguće, uvijek gledajte da pas ne uzima hranu napolju, ili da ne prilazi blizu sumnjivim stvarima, praškovima koji mogu biti žute, roze, bijele, i drugih boja. Nekad i samo udisanje u blizini tih praškova može da bude, i ima katastrofalne posljedice po vašeg psa.
Ukoliko se desi da je pas otrovan, a znate tačno mjesto i izgled sumnjive materije, pokupite sumnjivu materiju pomoću kesice koju obično nosite za psom zbog skupljanja izmeta. Javite se veterinaru da vas odmah primi, jer trovanje je uvijek najhitniji slučaj, i odmah odvedite psa. Čim stignete, pokažite veterinaru sumnjivu materiju, a na veterinaru je da uradi sve šta treba. Veoma je važno znati da je vrijeme odlučujući faktor u brzini spasavanja ljubimca. Prva dva sata su ključna.
Ukoliko se desi da je pas otrovan, a vi niste sigurni koji je otrov u pitanju, ni tačno vrijeme kada je pas otrovan, u većini slučajeva veterinari preporučuju slanu vodu radi izazivanja povraćanja, čime bi se sadržaj želuca, u kom se nalazi otrov, izbacio. . To je bitno za prva dva sata, jer ukoliko prođe taj period, dolazi do apsorpcije otrova. Istovremeno se ubacuje i aktivni ugalj kroz usta radi apsorpcije otrova. Potom se odmah vodi kod veterinara i prepušta se stručnoj brizi. U svoj ovoj situaciji, mora se obratiti pažnja na ponašanje psa, na salivaciju (balavljenje), stolicu, povraćanje, hodanje, ponašanje i slično, da bi se veterinar adekvatno informisao o simptomima i dao pravilnu terapiju, jer terapija zavisi od vrste otrova.
U našoj zemlji ne postoji adekvatna zaštita od trovača i vrlo je teško otkriti njihov identitet. Jedino što može da se uradi jeste da se pravovremeno svim mogućim sredstvima informiše okolina o postojanju ove opasnosti.
