Ovaj tekst posvećujemo Tori, belgijskom ovčaru, jedinom psu tragaču u RS koji je obučen za potragu za nestalim licima. Naime, Tora je 12. februara ove godine spasila petnaestogodišnju djevojčicu iz ruševina, usljed zemljotresa u Turskoj, i postala heroj o kome se i danas priča. U razgovoru sa njenim vodičem Aleksandrom Naumovićem, upoznaćemo vas sa karakteristikama pasa tragača, te šta ih čini posebnim, koje zadatke obavljaju i kako pomažu u potrazi za nestalim licima. Osvrnućemo se i na Torin boravak u Turskoj, po čemu je drugačija i posebna i kako je tekla njena obuka.
Koje su glavne karakteristike pasa tragača?
Glavne karakteristike pasa tragača su visoka motivisanost za rad, visok stepen socijalizacije, stabilnost, postojanost, ustrajnost, hrabrost, kooperativnost, inteligencija, fizička spremnost, kondiciniranost, te ostale osobine koje im služe u rješavanju poteškoća, problema i izazova koji im se mogu desiti na radnom zadatku traganja i spasavanju unesrećenih lica.
Šta pse tragače čini toliko posebnim?
Prvo, postoji mnogo različitih stvari za kojima psi tragaju (službeni, sportski psi). Mogu biti otkrivači za narkotike, novac, eksplozive, neka druga nedozvoljena sredstva, lovni, krvosljednici, tartufari, ili uopšteno, bilo šta za šta su ljudima potrebni, u određenim situacijama, gdje može da se iskoristi to njihovo čulo mirisa, koje je tako sofisticirano i precizno kao nijedan uređaj izmišljen do danas.
No, ono što izdvaja pse tragače spasioce jeste ljubav, empatija i povezanost, socijalnost koja je usmjerena kako na odnos sa vodičem i samog vodiča, tako i na druge ljude, pogotovo one koji su na neki način ugroženi.
Kako se vrši selekcija štenaca koji su predodređeni da postanu psi tragači? Koji su njihovi zadaci?
Selekcija se vrši čim štenci prestanu da doje. Svi su psi u stvari tragači, samo su neki podobniji za rad i rješavanje zadataka. koje rješavaju u kooperaciji sa čovjekom, to jest, vodičem. Gleda se koji štenci su najviše raspoloženi za igru, koji su najagilniji, vispreniji, tvrdoglaviji i najmanje se boje. Treba da imaju izražene određene nagone, a to su, prije svega, plijenski nagoni, nagon za lovom, kidanjem (ubijanjem) plijena. Štenci koji imaju takve nagone selektuju se za rad.
Belgijski ovčar Tora je prije mjesec i po dana spasila život jednoj djevojčici. Opišite nam kako je izgledala potraga za nestalim licima ispod ruševina uzrokovana zemljotresom u Turskoj.
Potraga za unesrećenim licima koja su postradala od zemljotresa je bila jedno prilično stresno iskustvo, kako za mene kao vodiča, tako i za samog psa, a i ostatak ekipe koji je radio druge poslove spasavanja. Put je trajao jako dugo. Vožnja avionom, buka motora, zemljotresi koji su se dešavali konstantno i svakodnevno. Hrpa mrtvih ljudi koji su izvađeni iz srušenih objekata, drugi koji vire i nisu još izvađeni. Objekti koji su urušeni kao hrpa palačinki u kojima je mogućnost preživljavanja minimalna. Krhotine, armatura, kućanski predmeti po kojima se treba kretati. Plač, jauci, pogledi i očekivanja lica koja su preživjela zemljotres, ali su izgubili svoje najbliže i najmilije u toj katastrofi. Miris smrti i zapah leševa nakon dva dana, iako je temperatura bila -10 tokom noći, dnevno se penjala i do 10 stepeni. Ruševina na kojoj smo radili sa 200 ljudi u okolini i zbunjenost psa koji njih žive osjeti, a svi mrtvi su u zgradi, te konstantno izlazi van ruševine da bi vidio da to nisu unesrećena lica. I na kraju, kao nagrada, spasen jedan mladi ljudski život.
Tora je jedini potražni pas na području RS koji je obučen za potragu za nestalim licima. Koji su razlozi zašto nema više potražnih pasa kod nas? Po čemu je Tora drugačija i posebna? Kako je tekla njena obuka?
Tora je jedini obučen pas za potragu u RS, jer je jedina prošla obuke i sa njom je rađeno prethodnih godina, zahvaljujući viziji o potrebi za takvim psom, entuzijazmu, zalaganju, radu, požrtvovanosti GSS Banja Luka i mene kao vodiča na njenom osposobljavanju. Zašto je jedini pas tragač u RS, treba da pitate nadležne službe koje se time bave i koje participiraju u potragama, odnosno, kojima su takvi psi potrebni, da ne kažem neophodni, od drugih gss stanica, do vatrogasaca i policije.
Jedan od razloga je mala profitabilnost obuke za takvim psima. Jedan od najvećih razloga je što mali broj ljudi hoće da se uhvati u koštac sa takvim radom koji je dugoročan i traje desetak godina, koji je svakodnevan, neizvjestan i neprofitabilan. Malo je ljudi koji bi to radili, bili vodiči pasa bez materijalne satisfakcije.
