Gradski azil sa budžetom od 180 000 KM godišnje i volonteri koji im nude udomljavanje nekoliko desetina pasa mjesečno u sigurne, provjerene domove sa povratnim informacijama.
Zvuči kao početak veoma lijepe priče, zar ne?
U azilu u Banjaluci nažalost, ovakva priča ima tragičan nastavak.
28. februara 2024, UG WagWag gradskoj upravi šalje vijesti koje bi trebalo da budu sjajne za svakog napuštenog psa grada Banjaluke. Riječ je o informaciji da je jedna volonterka ostvarila saradnju sa stranim udruženjima koja su pristala da će mjesečno udomljavati i po nekoliko desetina životinja iz gradskog azila.
Odmah sljedeći dan, UG WagWag pozvano je na sastanak u gradsku upravu da bi se dogovorili detalji saradnje. Grad treba samo da obezbjedi veterinarsku obradu i testove određenih vrsta zaraznih bolesti, a volonteri, kada im se odobri pristup azilu, trebaju pripremiti fotografije životinja za udomljenje i uz njihovu pomoć organizovati pronalazak domova.
Grad uzima nekoliko dana da sa pravnom službom utvrdi detalje ponude, ali inicijalno je odobrava i pušta nekoliko volontera u azil da fotografišu prvih 10 životinja.
Ono što je trebalo da bude početak nekog srećnijeg vremena za napuštene životinje Banjaluke, završava sa volonterima na kliničkom centru koji strahuju čekajući rezultate testa na brucelozu.
Uprkos tome što su prvi dan volonteri zatekli životinje zaražene đardijom i raznim kožnim bolestima, pristup projektu sa strane udruženja i volontera nastavio se optimistično, i dalje inicirajući što brže liječenje životinja i detaljnije praćenje njihovog zdravstvenog stanja.
Nakon inicijalnog dogovora da volonteri mogu pristupiti azilu, nakon prvog ulaska 6. marta 2024. volonteri uprkos zahtjevima više nisu pušteni u azil.
Nezvanične informacije su da ambulanta Vet Centar ni u jednom trenutku u tom periodu nije bila spremna da otvori vrata posjetiocima iako tim direktno krše Član 20.
(1) Radno vrijeme objekata iz člana 1. ovog pravilnika, koje se odnosi na rad sa strankama, mora biti najmanje četiri sata radnim danom, a tokom 24 sata dnevno mora biti osigurano dežurstvo za prijem životinja u hitnim slučajevima.
Pravilnika o osnivanju i uvjetima koje moraju ispunjavati skloništa za životinje Službeni glasnik BiH, broj 27/10
Spora reakcija gradske uprave i ambulante Vet Centar uticala je na to da u tom periodu 20 životinja propusti priliku za odlazak u nove domove.
Odlučni da ipak učine bar manji korak napred, volonteri strpljivo čekaju ponovan ulazak u azil i potvrdu da su ranije fotografisani psi sada liječeni protiv bolesti koje su bile vidljive golim okom, i radi sigurnosti testirani na druge zarazne bolesti.
20. marta 2024. volonteri dobijaju potpuno neočekivanu informaciju – JEDAN OD PASA U AZILU TESTIRAN JE POZITIVNO NA BRUCELOZU.
Za ovu predivnu dušu nažalost, zakonski nije postojala druga opcija osim eutanazije. Još jedan u nizu života izgubljenih iza zatvorenih vrata azila na Manjači koji vodi Vet Centar po ugovoru sa gradom Banjaluka.
Ovakav scenario nažalost nikoga nije šokirao obzirom da je vođenje azila na sramotnom nivou već godinama. Ono što je šokantno jeste da ni danas, šest dana kasnije, grad nije zvanično obavjestio volonterke koje su 6. marta bile u posjeti azilu da su potencijalno zaražene i da treba da obave preventivno testiranje na brucelozu.
Nakon godina i godina zanemarivanja zdravlja i života životinja, Vet Centar u saradnji sa gradskom upravom počeo je da ugrožava i živote i zdravlje volontera. Obavještenje koje su volonterke dobile o preventivnom testiranju je neformalno, usmeno, i ne omogućava volonterima da na osnovu njega dobiju uputnicu svog porodičnog doktora za nalaze, što bi značilo da bi troškove testiranja morali da snose sami.
Javna institucija, koja je uz to i odgovorna za pojavu zaraze, nije građane udostojila ni zvaničnog obavještenja i pomoći oko snošenja troškova. Iste one građane, koji su im prije mjesec dana nesebično ponudili svoj trud, vrijeme i rad da bi pomogli u rješavanju problema, koji oni koji su za to plaćeni, nisu riješili već godinama.
