Rezultati ankete o informisanosti građana o funkcionisanju gradskog azila pokazuju šokantne rezultate.
Građani Banjaluke uopšte nisu upoznati sa načinom na koji se troši poreski novac građana usmjeren na gradski azil.
Na online anketu pod nazivom “Informisanost građana o funkcionisanju gradskog azila Banja Luka“ koja je na društvenim mrežama udruženja bila dostupna 7 dana odgovorilo je 322 građana.
Na prvo pitanje o količini novca iz gradskog budžeta koji se izdvaja za rad azila samo je 22% građana znalo da se radi o cifri od skoro 200 000 KM godišnje.
Samo nešto manje od polovine građana znalo je da u Banjalučki azil nije moguće pristupiti i da nikada nije otvoren za posjetioce.
Veoma problematična je činjenica da preko 80% stanovnika Banjaluke ne zna na koji način se vrši udomljavanje iz azila na Manjači. Ova informacija može da ukazuje i na to da bi se, ukoliko bi građani bili adekvatno informisani, udomljavanje moglo povećati za više od 80%.
Takođe, podatak da 45% građana ne zna tačnu lokaciju azila pokazuje da skoro polovina potencijalnih udomitelja ne bi znala doći na lokaciju na kojoj bi mogli da odaberu novog ljubimca.
Dodatno pitanje postavljeno građanima bilo je da podijele sugestije koje imaju na rad gradskog azila, a ovo su neki od komentara:
“Bilo bi poželjno da se sluzbeni izvještaj o radu azila (broju pasa, njihovom zdravstvenom stanju, uslovima i sl.) češće objavljuje u sredstvima javnog informisanja.”
“Da se poboljšaju uslovi za boravak životinja u svakom smislu te riječi. Od higijene, hrane, prostora u kojem borave
Do vremena posvećenom njima, da se poboljša njihova socijalizacija, tj. da posjećenost bude veća a ne samo na nekoliko sati.
Smatram da bi tako ljudi koji vole životinje mogli često bar da ih posjećuju i da im pruže ljubav i pažnju, pun stomačić, ako već nisu u mogućnosti da ih udome
Jer naše malo njima znači mnogo.”
“Pod hitno vet ambulanta uz azil sa dostupnim radnicima u više smjena. Radnici u azilu u više smjena. Ispusti za pse. Da građani mogu doći kada požele. Vise boksova za manji broj pasa a ne svi na gomili po koji se izbori izborio se. Redovna ishrana. Pristor za kuje i kučiće. Prostor za bolesne.”
Iz ankete je veoma jasno da rad gradskog azila, ne samo da nije transparentan, već je toliko sakriven od javnosti da većina stanovnika Banjaluke ima samo nejasnu, a često i pogrešnu sliku u njemu.
Informisanje građana o načinu na koji grad brine o napuštenim životinjama ključno je u dizanju svijesti zajednice o pravilnom odnosu prema životinjama i predstavlja jedini način za dalju borbu u smanjenju životinja na ulicama. U slučaju Banjaluke ovo informisanje ne samo da ne postoji, već u velikoj mjeri dovodi i građane u zabludu.
Ambulanta Vet Centar na samom kraju je drugog dvogodišnjeg ugovora sa gradom Banjaluka. Ovakvo vođenje azila od strane ambulante nije sankcionisano od strane grada već četiri godine. U toku tih godina udruženja i volonteri izražavaju nezadovoljstvo uslovima u kojima se životinje nalaze skoro na dnevnom nivou.
Postavlja se pitanje – Da li će grad Banja Luka da zaustavi netransparentan rad azila u narednim danima?
