Kraj ljeta u Banjaluci donio je drastične promjene u gradskom azilu. Građani i volonteri napokon mogu da posjete životinje koje su u njemu zatvorene, neke i veći dio svog života.
Od 28. avgusta 2024. više stotina građana posjetilo je azil. Posredovanjem volontera mjesečno se udomljavaju desetine pasa i donose donacije vrijedne hiljade KM.
Ljubinka Antić-Moravac, šef Odsjeka za poslove zajedničke komunalne potrošnje i zaštitu životne sredine, u zadnjih mjesec dana očito ne vidi potrebu za saradnjom sa volonterima i udruženjima čiji je cilj briga o napuštenim životinjama.
Do prije nekoliko sedmica, postojao je otvoren dijalog sa načelnikom Borišom Mandićem, ali nakon izmjene radnih zaduženja u Gradskoj upravi, Ljubinka je odlučila da zajednički rad GU i udruženja nije potreban, i započela samoinicijativno da vrši izmjene koje su suprotne svim sugestijama volontera.
Radna grupa koju je osnovao gradonačelnik početkom godine ni u jednom momentu nije pozvana na konsultacije iako su njeni članovi veterinarski inspektori, pravnici i arhitekte čiji prijedlozi zajedno garantuju postupanje po zakonu, u interesu životinja i na najekonomičniji način.
Očigledno je da se volonteri i građani sada susreću sa situacijom u kojoj je jedna osoba zaključila da može da donosi bolje odluke od čitavog tima, što dalje donosi niz prijedloga čije spovođenje poništava sav dosadašnji rad volontera i pogoršava uslove u kojima psi žive.
Počevši od otpuštanja radnika azila, kojih je svakako premalo, i na taj način dovođenja pasa u situaciju da ostaju bez hrane kada je jedini radnik na bolovanju. Ovakav potez ne samo da je strašan udar na kvalitet života pasa u azilu i radnih uslova radnika, već i krši Pravilnik o osnivanju i uvjetima koje moraju ispunjavati skloništa za životinje, Član 22. (Osoblje) U objektima iz člana 1. ovog pravilnika mora biti odgovarajući broj lica koja se brinu o životinjama, i to najmanje jedno lice u odnosu na 50 pasa.
Dodatno, Antić-Moravac smatra da bi za upravljanje aktivnostima azila najpogodniji bio zaposleni koji je zadužen za hvatanje pasa. Odnosno osoba kojoj u opisu posla uopšte nije boravak u azilu, niti u kancelariji koja bi omogućila komunikaciju sa potencijalnim udomiteljima, veterinarima, ostalim radnicima i volonterima. Važno je napomenuti i da se radi o jedinom radniku koji je bio zaposlen i od strane Vet Centra, u vrijeme kada su vrata azila bila zatvorena, tender raspisan tako da se na njega može prijaviti samo Vet Centar, a evidencija pasa nije postojala.
Posljednji prijedlog šefice Odsjeka je povlačenje tridesetak pasa iz kućica i boksova koje su donirali/napravili volonteri, nazad u hangar u kom i dalje nije riješen problem vode u kojoj svi psi borave 24 sata dnevno.
Stotine posjetioca, donacije građana vrijedne hiljade, nebrojeni sati volonterskog rada uloženi u popravljanje stanja, doniranje kućice, posude, ogrlice, pomoć prilikom pravljenja evidencije životinja, kontakti sa inostranim udruženjima koja bi pružila domove, pozitivna medijska eksponiranost, kvalitetnija hrana i nevjerovatna količina sreće i ljubavi uložena u jedan cilj sada može da nestane zbog nekoliko odluka osobe koja ni u čemu od navedenog nije učestvovala.
Mjeseci rada sada zavise od toga da li će jedna osoba, koja je sve te mjesece provodila u svojoj kancelariji u fotelji, da odluči da ih uništi.
Na kraju svega ostaje samo pitanje- Zašto Ljubinka Antić-Moravac smatra da je rad volotera i zalaganje udruženja nešto što je potpuno bezvrijedno što treba uništiti?
